Marija Paprašarovski rodila se 7. listopada 1959. u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1984. romanistiku (francuski jezik i književnost) i anglistiku, završila poslijediplomski studij književnosti i magistrirala 1995. obranivši rad Razvoj i primjena semiologije kazališta u Francuskoj te doktorirala 2009. radom pod naslovom Žudnja, nasilje i sveto u dramama Jeana Geneta i Bernard-Maria Koltèsa. Stručno se usavršavala u Francuskoj kao stipendist Francuske vlade 1987/1988. (Paris III, Sorbonne Nouvelle), na seminarima za nastavnike francuskoga jezika (BELC, 1995) i prevoditelje (Université de Rennes 2, 2002), na studijskom boravku na Institut Supérieur d’Interprétation et de Traduction u Parizu (2004), na ljetnoj školi za traduktologe i prevoditelje (Université d'été, Palermo 2017). Kao stipendist Međunarodnog savjeta za kanadske studije za istraživače boravila je na Université de Montréal (2008). Od 1991. zaposlena je na Odsjeku za romanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu: do 1996. u zvanju lektora, a od 1996. do danas u zvanju višega lektora za francuski jezik. Godine 2013. izabrana je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti – polje filologija. Od 1989. bavi se književnim prevođenjem s francuskog i engleskog jezika. Vanjski je suradnik Trećega programa Hrvatskog radija, a od 2007. Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Sudjelovala je na dvadesetak znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu te često predstavlja francuske autore i njihova djela široj javnosti (Francuska medijateka, Alliance Française, Interliber i sl.) Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskoga filološkog društva, Hrvatsko-kanadskoga akademskog društva, te CEACS-a (Central European Association for Canadian Studies). U svojim radovima obrađuje teme iz teorije drame i kazališta, suvremene frankofone drame i proze te poetike prevođenja. Piše prozu.